srijeda, 30.08.2006.
Ne znam baš jel nada kurva il nije...
Ako je nada kurva onda smo joj svi mi svodnici!
Ako previše očekujemo velika je vjerojatnost da ćemo se
razočarati. Ako realno očekujemo i nadamo se, vrlo
vjerojatno ćemo se ugodno iznenaditi. Birajte!
Zato prije nego slijedeći put prije nego kažete
da je gosp. Nada kurva prvo razmislite jeste li
previše očekivali i sjetite se tko ste onda vi!
Lijepi pozdrav!
- 14:09 -
petak, 25.08.2006.
Život je kurva...
Ja se očito pojavim na blogu ili kad sam presretan ili kad sam deprimiran...
Svega je bilo u mom životu i svašta sam doživio i prošao al iskreno - nikad
nisam bio ovako jadan. Jednostavno mi se nakupilo...
Pucam po svim šavovima, a tokom života sam gotovo svaki dan
dobivao barem jedan šav... Pretvorio sam se u krpenu šivanu
lutkicu kojoj pucaju šavovi i lagano se raspadam...
Imam osječaj da se gubim, kao osoba, kao nešto što ima smisla samo
po sebi. Ja ga jednostavno više ne nalazim. Osječam se bezvoljno,
izgubljeno, samo, napušteno, prevareno, očajno... a svaki od tih pridjeva
nosi svoju priču i razlog zašto ga osječam. Previše je toga...
Do prije nekoliko dana sve je bilo na svojem mjestu i sve je bilo gdje treba.
Sve je bilo proračunato i pod kontrolom, a sad je sve u kurcu... Doslovno u kurcu...
Živim od dana do dana i čekam vidjeti kuda će me naredni dan poslat...
Nemam zanimaciju, nemam ono nešto što će me trgnuti i izvući iz dreka...
Zato svi vi sretnici i oni manje sretni koji briju da im je život u kurcu....
razmislite malo i zapalite svijeću za sve što imate i zahvalite onome u koga
god vjerujete...
- 22:32 -
petak, 18.08.2006.
Narodno veselje mene samoga...
Evo rajo mene opet :)
Danas sam imao zanimljiv dan i sad sam jako dobre volje pa me puknula
želja da to podijelim sa vama. Ujutro sam išao s majkom u Samobor nešto
obaviti i nakon toga smo išli u bauhaus i kiku... Naime, poželjeli smo neku
promjenu u životima i odlučili je kupiti... Svako u svoju banku po plaću i
udri pravac shopping.
Krepo nam je usisavač, pa toster par dana za njim, bit će od tuge...
I kako je stari svojim odlaskom pobrstio i sav alat iz podruma, a svaki
muškarac, pa tako i ja, mora imati svoj alat, potražio sam ga u bauhausu.
Oćekivao sam proći jeftino, al bogami je skup komplet, al neka je, imat ću
ga do penzije. Par sitnica za auto, moje carstvo, sam kupio ja i par za
kuhinju, gospodičninu odaju majka. Potrpali sve u autić. i otišli do kike...
E tu nastupa kaos... majka i seka trebaju madrace...ok...odjel madraca,
bla,bla,bla...racku, nema tih dimenzija, treba čekat 2 tjedna da ga
izkemijaju. Al reko, ajde; jedan bar smo našli. Kad sam već čekao na tom
odjelu u kojem na svakom krevetu piše otprilike: probajte da li vam je ugodno
ležati na ovome krevetu... legao sam na svaki drugi i ugledao vodeni krevet,
e teška pizdarija i glupost.... pun kurac para, a ne svira .... hehe
Tam sam još uzeo i jastuk za jebenih 250 kn... sad ću ga isprobati...
E onda na odjel namještaja...kupio sam jebeni stol za komp( ujedno i pisači )
i policu. To je kao komplet, a jebeno je to kaj nije drveno neg je stakleno, ono
pjeskareno, evo sastavljam ih od 9 i maloprije sam završio...hvala k.....
Lijepo zgleda.
E, tad me već lagano počela glava bolit i nafukam majku da odemo na
kavu i vidi veselja, sjednem odmah do Lane Jurčević... Ta cura je jedino
stvorenje koje mi je privlačno na našoj estradi, al bogami u živo nije
neka... jest da nije bila našminkana, al iako volim kad cura nije prenapudrana
nisam oduševljen...
Nakon kave, tj. mog promatranja Lane, opet traži di češ pare spiskat...
Uglavnom toliko toga smo nakupovali da sam nakon odlaska doma još
dvaput morao ić po stvari u kiku... Kaos!
I eto, malo me razveselilo sve to, naučio sam se radovati malim stvarima
osim ako se radi o mojem khm, da.
Evo baš mi svira od Zabranjenog pušenja - Kada dernek utihne.
Kada dernek utihne i noć dođe do kraja
Tada ostane da pjeva samo prava raja...
Dernek je svaki dan u našoj školi bio, noć je lucijanka, a prava raja smo
mi koji smo ostali na okupu, rano je reći doduše, i nismo se već zaboravili...
Hvala na posvećenoj pažnji i uživajte...
- 00:42 -
četvrtak, 11.05.2006.
Gibo
Nekad je to za mene bila samo dobra glazba i ništa više...provođenje vremena
uz lagane taktove njegove glazbe. No izlaskom Mirakula i mojim, khm, sazrijevanjem
počeo sam osluškivati riječi i
i razumijeti njihovo značenje. Pronalazio sam njihovu dubinu i njihovo značenje u
gotovo svakoj situaciji u kojoj sam se našao. Zapravo prva pjesma koju sam zamijetio kao
takvu je bila Noina arka koja mi je odmah ušla u uho i koju i dan danas često pjevušim.
NOINA ARKA
Velike vode
Potopit će svijet
Ja sam za nas arku gradio
Ispod moje palube
Tvoju granu masline
Nisam nikad vidio
Ova noć je za mene
Poput arke Nojeve
Sto od svake vrste uzeo je par
Divlje zvijeri, lavovi
Crne zmije, slonovi
I dvije lude...
Ja i ti
Tamo gdje si ti
Tamo stanuje mi duša
Žedna ljubavi
Tamo gdje si ti
Tamo nikad više neću
Ja stanovati
Tamo nikad vise neću ja
Ja stanovati
Bdije zvijezda Danica
Ko nebeska zjenica
Bdije da ne udarim u kraj
Al do tvojih koljena
Neću stići nikada
Jer, niti smijem
A niti znam
Tamo gdje si ti
Tamo stanuje mi duša
Žedna ljubavi
Tamo gdje sam ja
Tu su zaključana vrata
Grada Edena
Tamo gdje si ti
Tamo stanuje mi duša
Žedna ljubavi
Tamo gdje si ti
Tamo nikad više neću
Ja stanovati
Tamo nikad više neću ja
Ja stanovati...
Tamo gdje si ti
Tamo stanuje mi dusa
Žedna ljubavi
Tamo gdje sam ja
Tu su zaključana vrata
Grada Edena
A sada dolazi novi album kojeg čekam već 4 duge godine.
Čuo sam zasada 4 pjesme al jedna mi je zapela za uho i stavila mi knedlu u grlo...
Kao da je znao, pogodi me u srce sa pjesmom:
Šta će meni moja dica reć'
Šta će meni moja dica reć'
Kad sidnem pored njih na rub od postelje
Šta će kad ih staviš među nas
Da nam budu taoci od ovog ludila
Šta bi anđeli s nama ljudima
Imaš čime da me mrviš
Imaš čime da me satjeraš u kut
Nit 'te volim, niti mrzim,
Ja te samo jasno vidim ovaj put
Ja te samo jasno vidim ovaj put
pred mojon dicon
I onda kad ih pustiš do mene
Imam čudan osjećaj, ko`da ih posuđujem...
Znaju dica sve što triba znat,
Znaju ništa ne vidit,
znaju ništa ne pitat,
Znaju anđeli s nama ljudima
S nama ludima
Lijepa pjesma, al nadam se jedina koju ću preskakati na albumu...
- 11:13 -
nedjelja, 07.05.2006.
Misao iz srca koja neće u glavu...
Sat vremena posla danas, sada, može osigurati mjesec dana mira i uživanja,
dok taj isti sat bačen u vjetar zbog lijenosti može dovesti do sloma živaca,
suza i godine života nepovratno izgubljene.
Servisiraj vagu i nauči cijeniti vrijeme jer je dragocjeno i NEPOVRATNO!!!
- 21:46 -
utorak, 02.05.2006.
Budi svoj...
Problemi koji te sustižu u životu i sve loše što se događa utjecat će na tebe u onolikoj mjeri koliko
to sam dopustiš. Budi vladar svog života i kontroliraj sve u njemu i to kao tiranin, a nemoj dopustiti takvim stvarima da zauzmu tvoje mjesto.
- 11:43 -
ponedjeljak, 01.05.2006.
Mala misao iz mučnog dana...
Ljubav nisu riječi nego djela. Ne govori nekome da ga voliš ako to nisi
spreman pokazati djelima...
- 22:57 -
nedjelja, 30.04.2006.
Današnja misao
Ljudi uvijek misle samo na sebe, ali ne možemo ih kriviti jer smo i sami
takvi...samo što ne želimo priznati ili toga nismo svijesni.
- 23:20 -
četvrtak, 27.04.2006.
Sigurno su vas roditelji pitali kada ste bili mali koga više
volite. I ono iz zajebancije i prepucavanja: a s kime bi rađe
živio/živjela da moraš birati. I naravno, onaj tko vas pita
je više voljen i rađe bi s njime živjeli. I mene su isto to pitali.
I par godina kasnije, vjerojatno isprovociran takvom situacijom
u nekom filmu i sam sam se isto zapitao. I odlučio: ako se tako
nešto dogodi ne želim birati između roditelja, rađe ću otići i
biti sam. Ali sve to skupa nije tako jednostavno...
Jer kada sam slučajno pomislio na tako nešto, sve je bilo
jednostavno jer sam znao da ne moram za stvarno birati
i da se to neće dogoditi. Lako je biti jak na riječima dok
ti dupe nije u gabuli! Ali sada su stvari drugačije...
Našao sam se u takvoj situaciji i malo je sve to skupa
drugačije nego onda kada je to bilo u smislu: što bi
bilo kad bi bilo?
E, pa kad bi baba imala točkove; bila bi tramvaj!
Međutim, baba nema točkove i nije jebeni tramvaj.
Pa isto tako niti moje misli više nisu onakve kakve su bile
kad je sve bilo samo zajebancija. Dogodilo se je to što je
i sad treba bit pametan, shvatit oba roditelja i održavat
nekakvu ravnotežu između njih. A to nimalo nije lako i
vrlo je naporno. Uglavnom, više nije lako
odgovoriti na pitanje tko kuda i tko s kime...?
I ono što sam puno puta znao reći: ljudi su rijetko
kada svijesni onoga što imaju i ne ponašaju se uvijek prema
tome s poštivanjem. Kada je sve po njihovom oni to cijene
i zahvalni su,no kada je nekakav problem onda drugačije
razmišljaju i ne pokazuju da to cijene. Nikad ljudi
nisu naučili cijeniti ono što imaju dok to nisu izgubili...
- 10:46 -
četvrtak, 20.04.2006.
Nova - stara ljubav...
U 6 sati prvo što moje krmeljaste oči vide je jedno
poznato lice, u zadnjih par dana neizbježno u to
vrijeme... I naravno, nije dovoljna samo pojava,
nego odmah počne dubokoumni razgovor tipa
onoga na satu filozofije...otprilike barem...
U to vrijeme je svaki razgovor dubokouman ako
se mene pita. I on ide ovako otprilike ( ako sam uspio
zapamtit u zadnja 3 dana ):
T: Filipe, jesi budan?
Ich ( u daljnjem tekstu Iš ): nisam tata.
T: Dobro. Jesi živ? ( tu se misli na to jesam li pri sebi
s obzirom na to da je noć prije zaspao čekajući me
u dnevnom boravku da se vratim izvana )
Iš: Jesam, dobro je.
T: Ideš radit danas?
Iš: Naravno.
T: Odlično. Al se ustani, idemo za 10 minuta i
neću te čekat, žuri mi se.
Tad se ustanem, doteturam do kupaone, umijem se
i operem zube i kad se vidim u ogledalo vidim lice
čovjeka koji ima školu još mjesec dana, oko 1500
stranica piga, filozofije,povijesti, biologije i hrvatskog
za naučiti, te napisati maturalnu radnju, a tek je počeo...
I onda mi sine da bi možda, ali samo možda, bilo
pametnije ostati doma i učiti...
I naravno, obznanivši to za okruglim stolom u
blagovaoni, nailazim na odobravanje staraca:
da,da,bilo bi ti pametnije da učiš...
I tako eto, danas opet ne radim, al budem sutra...
Uglavnom, naslov posta...
ne znam šta da kažem...imam curu i nadam se
da ću uspjet ostat normalan ovaj put i da će
sve bit u redu...molim Boga za to...
A baš sam naučio cijeniti i uživati u samačkom životu...
ima i to svojih prednosti.
uživajte, pozdrav svim ljudima dobre volje... 
- 07:49 -
subota, 15.04.2006.
Hvala Bogu...
Već 3 sata pospremam sobu i radim razmještaj u njoj.
Na kraju nisam napravio prevelike promjene ali barem
nema više toliko prašine i lijepše je.
Trebao bih ćešće pospemati jer nađem stvari koje
nisam ni znao da imam...npr. slike s nekog rođ.
kad sam bio mali...prvi put vidim...
Znao sam da imam dva para rukavica za bike, al
bogami za treći i četvrti par nisam imao pojma...plave,
žute,crvene i crno-plave. Ma strašno, toliko prašine,
ruke su mi suhe totalno od nje. I tak, nemam zapravo
ništa pametno za reći ovog trenutka...nemam inspiracije.
Al nadam se da vam se sviđa novi izgled bloga i
pjesma koju sam dugo tražio i konačno našao... ciao
- 16:44 -
ponedjeljak, 03.04.2006.
Dobar vikend, nema šta!
Evo me opet. Jebiga. Ovaj vikend mi je bio jako lijep, tako
lijep da imam potrebu pisati o njemu iako već dugo ne
osjećam potrebu pisati na blogu. Prvo, bio sam solo zu
hause, što se na kraju pokazalo manje važno jer me doma
skoro uopće nije ni bilo, ali opet...lijep je osjećaj, znate o
čemu se radi. Drugo, Jarun, cuga 
, društvo, smijeh, dobro
raspoloženje nakon dugog vremena...e da.
Nakon toga, neočekivan i ne unaprijed dogovoren, barem što
se mene tiče odlazak na koncert u Pauk koji me
oduševio! Jako jako jako dobro je bilo!!! 
Nakon toga dug put
doma i glad...neutaživa glad...zvjerska, al fala Bogu, poučen
iskustvom, ostavio sam si komad pizze nakon ručka i bogami
me spasio. Nedjelja je nedjelja, odmor, kava, tv i izležavanje...
A onda ponedjeljak, prvo što me dočeka je Krmetov oštri pogled
i riječi koje rijetko izlaze iz njegovih usta: jebi se p.... ti materina
neću s tobom razgovarat! Smijeh. Zato što sam ga uvalio
curama da mu traže curu u roku...hehe. Morao sam, nisam
mogao odoljeti prcnut ga...
Al nešto je brzo počeo pričat sa mnom, očito mu nije bilo
loše...hehe...baš ga i nisam zeznuo...bemti...
¨ko zna šta je bilo tamo...možda su mu i našle curu...
Moram naglasit mi se posebno svidjela Zeljka kojoj su cijelo
vrijeme suzile oči od nepostojećeg maestrala 
vrištaona!
aj ljudi bok,uživajte
- 23:34 -
petak, 10.03.2006.
Arthur Shopenhauer *SVIJET KAO VOLJA I PREDODŽBA*
Svijet je moja predodžba...
Čovjek ne spoznaje Sunce ni Zemlju, nego uvijek samo oko koje
vidi Sunce, ruku koja osjeća Zemlju i spoznaje da svijet koji ga
okružuje postoji samo kao predodžba, tj. da postoji uopće samo
u odnosu prema nečem drugom, prema predodžbama, kao što je i
čovjek sam. (...)
Nikada se ne može prići u bivstvo stvari,ma koliko se tragalo, ne
postiže se ništa do slike i imena...
Prije tjedan, dva sam odgovarao ovaj tekst, tj. podcrtao bitno i
izblebeto isto... Al evo danas mi je sinulo...možda to nije rečeno
tim tekstom, ali može se i tu primijeniti...
Prijateljstvo, ljubav, veze, podrška bližnjih, dobro i zlo...
to su sve jebene predodžbe kojima se tješimo da smo još netko
i nešto...da postoji netko kome je stalo, ko nas voli, cijeni, želi, ko
nam se divi, ko je tu...uz nas...kada nam treba...kada nam je teško,
kada smo sami i očajni...kada ne znamo kuda i kako ćemo, i na
kraju krajeva uopće zašto...
To ne postoji...za mene to postaju predodžbe...farse i fraze za
trenutke kad nema samopouzdanja...taj netko ne postoji...ili ti postoji
al je fakat predodžba...taj je tu...al nije............................................
Nema ga, i ne može biti...
I sve to nema smisla...dugo mi je trebalo da shvatim, al istina je...
I sad pjevušim s gorčinom u srcu nešto što me tješilo a sad me boli...
Da nikad neću bit manjina, ni njezina tišina
da neću biti kap, kad mogu biti slap
da brane koje brane - srušit ću sve
da bit pepeo i prah mene nije strah
i da bojim se, samo krive istine...
Al postao sam manjina, mala kap koja suši, brane su previsoke,
a ono čega se bojim je svud oko mene...kriva istina...
al zato me nije strah biti pepeo i prah...i jedva čekam...primamljivo mi
je sve više i više...
I hvala Bogu što nam je dao slobodu biranja...glumiti većinu i
slap, slijepo vjerovati istini i ... postati prah...
- 15:55 -
subota, 04.03.2006.
Hm...
imam jedno pitanje i malo filozofije.
Pitanje je tko je LiveStrong iliti Stronglife. Ima zanimljive
komentare, al bi volio da pri svom prvom ostavljanju komentara
napišete barem ime il nadimak, jer ovako ne znam o kome je
riječ. Pa bi zamolio Stronglifea da se predstavi i unaprijed
se ispričavam ako je netko poznat a nisam shvatio...sorry
A sad filozofija...D.R.- da ti objasnim. U postu sam, molim lijepo,
napisao da nikog ne izdvajam, optužujem niti ciljam što
se onoga tiče. Niti sam dao imena niti ikoga spomenuo.
Znam,al što je bitnije i smatram, da nit imam pravo, niti
potrebe suditi druge, pa to niti nisam radio. Pročitaj još
jedanput post, pa mi reci ako griješim, a ako je tako
evo, unaprijed se ispričavam...žao mi je.
Nije bila takva namjera, što sam i naglasio u izvjesnom postu!
I da...ne znaš konkretno moje razloge zbog kojih sam sve to
rekao i potegao temu. Imam vrlo čvrste argumente za to što
sam rekao. I sad, predpostavljam, ćeš se opet uhvatiti za nešto
što nisam htio reći u posljednjoj rečenici,ali eto kad čitaš, a ne znaš
o čemu je točno riječ možeš razno protumačiti napisano...
Kada sam rekao o tome kako su kave samo vrijeme,bla,bla, neću
ponovno pisat isto ko u prošlom postu, nisam konkretno mislio
na kave kao kave, nego je to došlo iz druge stvari, a kava je samo
najjednostavniji primjer kojim bi prikazao što mislim. Ne bih zapravo
ulazio u srž problema jer mi je glupo govoriti o takvim stvarima,
rekao sam što mislim, ako je nekome jasno u redu, ako nije, ne bumo
se sad svađali...bit će drugi post koji će razumijeti.
No grudges...
Idem sad ponavljat stvari s priprema pa mi se neda više pisat...
pozdrav
- 17:25 -
petak, 03.03.2006.
Tu sam...
Evo me. Nisam konstantan kao neki drugi blogoholičari, al
dođem tu i tamo. Evo nemam neku posebnu temu za pisat al bi¨će...bi¨će
Evo npr. maškare. Ma jebemu mater, još smo dva mjeseca na okupu i kad
treba zajebancije za maknut se od stresa nastupa čeeeeeeeeeeetvrtiiiiiiiiiiiiiii
aaaaaaaaaaaaaaaaaa! Ironično, naravno.
Treba neš napravit, zajebancija, daj ti ovo, mogo bi ti ono, a zakaj vi ovo nebi, e, a
mogli bi i oni to....a di je taj lik koji priča u prvom licu sve to? To je taj famozni
4.a razred.
Svi imaju briljantne ideje, sve je za 5, zajebancija, ovo-ono, al kad treba neš
poduzet-lom. Jebemu, iskreno, čudim se da se uopče skupilo nas četvoro. Za naš razred
je pothvat okupiti grupu od četvero i nešto organizirati.
Svi su puni ideja ko š(i/u)pak pun koštica, al ništa oni nebi, a, ne,ne...
To su intelektualci, budući faksšisti i kaj buju se oni maskarali?
Pa daj ajde, curama je svaki dan fašnik, čast iznimkama, al jebote,
ima više maske na sebi kad se našminka, neg kaj sam ja imo ko balerina...
Mislim, dajte se ljudi probudite, nek ova dva mjeseca prođu ludo i otkvačeno,
a ne u duhu živciranja i kiselih osmijeha na nervnoj bazi...
To kaj se otkačiš i zajebavaš ne znači da ne buš učio,la,lo,li,le,la tralala
za maturu, neg da se ispušeš od sveg toga.
Trebamo bit ekipa, a ne usputni prolaznici.
Imam feeling da nam se ekipa svodi na ono - svi mi idu
na živce, pa ću bit u ekipi koja me manje živcira. Ono, od dva zla biraj manje, kad već moraš,ne?
E pa to tak nije u redu, jebale vas kave u kojima se provede čuku vremena
prije škole. Umjesto da se tu govori o nekim pametnim stvarima, problemima,
budučim događajima i sl., sve se svodi na ispijanje kave i komentiranje nepotrebnih
stvari. Kao ono - neda mi se bit doma idem na kavu. Al ne misli tako jedan
nego cijela grupa na kavi. I onda se nađu, bok, bok, šutnja i svako si misli: u jebote,
mogao,la,lo,li,le,la tralala sam ostat doma i nekaj pametnije napravit.
Al jebiga sad sam tu zapeo,la,lo,li,le,la tralala i kaj sad.
Nikog posebno ne krivim za to, nit na ovo gledam kao na pljuvanje, nego
kao na mali hendikep društva koji se može i treba ispravit dok još ima vremena.
Od sat vremena sjedenja na kavi, pa rekao bih oko 57 min, se priča u grupicama, dok
u ostale pišljive 3 min svi razg. o istoj temi. Ajd bar da se posvađaju pa da svi skupa
komuniciramo bar bi bilo nekaj, al ovako stvarno imam osjećaj da smo tu, ne samo na kavi,
nego općenito, svi skupa samo zato kaj nas neko tako rasporedio pri upisu u
lucijanku.
Skraćeno- fali nam dublji dio tih ispraznih razgovora. Treba ih dići na višu razinu
i interesirati se za druge. Da to vrijeme bude zanimljivo i da s željom idemo na recimo kave, a ne zato kaj imamo rupu sat il nam se neda bit doma.
Još jednom, možda sve skupa nije dobro sročeno i može se svakak protumačit, al stvarno nema nikakvih skrivenih poruka ni predbacivanja niti ruganja u ovom što sam
rekao. Niti ciljam na nekog posebno, govorim općenito, al opet primjenjivo i na naš razred...
pozdrav
- 10:17 -
utorak, 14.02.2006.
Škola ruši sve...
Danas je valentinovo!
Svi to govore, al ja nekako nisam raspoložen za to. Vjerojatno bi bilo drugačije da imam nekog ko će mi dizat tlak i rijetko kada ga spuštat. Al dobro. Baš nešto gledam tu na blogu...
nema više komentara, primjetili ste. Je li škola u pitanju, ne bih znao, nisam ja od tamo...
Najvjerojatnije se nema vremena pisat od učenja i gluposti. Ja nisam pisao prek vikenda jerbo nisam bio doma a sad kad jesam imam virozu i temperaturu pa mogu malo skakat po tastaturi. Dobro dođe da se iživljavam na nečemu jer ne moooooooguuuuuuuuuuu diiiiiiiiiisaaaaaaaaattttiiiiiiiiiiiiii!!! Slovo M ne mogu izgovorit jer mi je nos začepljen, pa ga izgovaram kao B. Staru zovem Baba pa je popizdila. Brije da ju zajebavam i provociram. A šta ćeš? Sutra ću doć u školu nadam se. Imam bolovanje do tada. Došao sam kod doktorice juče i tam se lijepo sjednem, bila neka na zamjeni, mijenjala moju. Pita ona mene: oću vam pisat bolovanje? Ja se smijem i velim: može za danas. A, veli ona, pa odmorite se fino, napisat ću vam mjesec dana bolovanja!
Ja si mislim, kaj se ne zaposliš u lucijanki ko voditeljica smjene?
Na kraju je ispalo da je dr. zabrijala da radim, a ne da idem u školu. Kaže: pa ozbiljni ste mi mislila sam da ste stariji. Zatim veli, moja sestra je išla u lucijanku, jel to stvarno tak teška škola kao što se priča? Veli, i ja bi svoju kćerku tamo...
Reko, je, teško je, dnevno učim 3,5 sata i prolazim s tri. Dr. skoro opala sa stolca, jao, kaže, nebuju oni moju Maju tam maltretirali. Kažem ja, ma dobro malo sam pretjerao, navikne se čovjek na učenje i takav način ocjenjivanja. Ne,ne, veli, nebu ona tam u školu.
Eto, znači, nebu Maja u lucijanku... možda mi bude zahvalna jednog dana...
užavajte, pozdrav...
- 09:14 -
četvrtak, 09.02.2006.
Dosadno...
Ova škola je postala zatupljujuća.
Svaki dan mi je sve teže ući u nju. Čemu više sve to? Jebemu, već svi znamo na koji ćemo faks, pa zašto nam onda ne daju da izaberemo 5 predmeta koji će nam trebat i koje ćemo učit s voljom a ne prek one stvari,do kraja godine? Ionako se moramo zajebavat i s maturom i trala-lala, a lakše je učit neš kaj voliš neg di je koji vrh planine, di su ove a di one stijene, i da ne pričam o križanju jebene velike i male rajčice...
Boli me kurac kakva će bit rajčica, ionako kad radiš dijete, nemreš birat kak će ispast.
Ajd nebi niš rekao da ovisi s koje strane i u kojoj pozi to radiš, pa da bude određena boja očiju i manje klempavo dijete bez jedne noge dulje od druge i tak dalje...
Ma daj nek nas više puste na miru, fakat mi je pun kufer te jebene škole. A sad kaj je najbolje, moram učit jebenu geografiju i kak je nastala koja planina i di je koje jezerce, i koje fucking polje, a ne da mi seeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee...
- 19:41 -
utorak, 07.02.2006.
SHE is not HER, maybe IT is HE! If you know what I mean...
Jebo mater, malo sam umoran od svega ovoga. Puko sam. Danas neću ni u školu jer sam totalno u kurcu. Ne zbog toga, daleko od toga da me tako nešto može bacit u depru. Ionako više nemam križaljki doma pa da malo oštrim mozak na ovakve gluposti.
Čudan je današnji svijet. Ljudi, stvari, bića, ako uopće zaslužuju da ih se tako zove, danas mijenjaju spolove svaki dan. Malo smo si dobri, malo nas treba davit kablovima, nekolicinu čak i u komore treba bacit...
Jebeno. Ja bi rađe brzu smrt, tipa motorne pile pa po žili kucavici... Bolje neg da visim ne kablu ili imam halove od raznoraznih plinova tipa iperita...
Šta je najgore, koliko god nebi želio da je to ta osoba, sve stvari su se posložile da imam neku bistru sliku i pojam tko je to. Dao Bog da je sve splet okolnosti i da griješim, ali...
Uglavnom, dragi kolege, neka vas Bog sačuva od lektire danas. Bilo bi fora da unknown u
zadnjem času izvadi motorku i spasi vas lektirske vještice (znate ko je ;)) i kirurškim potezom ju malo izobliči... šalim se... ciao
- 09:33 -
ponedjeljak, 06.02.2006.
Nema se vremena
Danas nemam baš vremena za pisanje svojih skromnih misli. Ali me jako zanima tko je taj famozni slikar koji ima famozne komentare.
S obzirom da slikaš ustima i nogama mogli bi se dogovorit da ti budem manager.
Mogli bi zaradit!
I da, leny? Imam ideju ali nisam ziher tko si. Volio bih znati. pozdrav do sutra.
- 18:44 -
nedjelja, 05.02.2006.
Obnova nečega lijepog
E da. Danas se dogodilo nešto što mi je lagano skinulo kamen sa srca.
Imadoh jednom jednu osobu koju sam smatrao vrlo bliskom.
Znali smo osim neizbježnih susreta u školi otići i na kavu i dugo
razgovarati o raznoraznim stvarima i problemima.
Ali znate ono, nikad ne znaš što imaš dok to ne izgubiš.
Tako dok to imaš ne razmišljaš o tome jer je to samo po sebi normalno
i to je jednostavno tako. Čemu sad razbijati glavu time???
Al tu je greška. Teško je zapravo to nazvati greškom jer smo ipak ljudi
i po mom mišljenju ono što nas ljudi razlikuje od nekakvih ¨nadljudi¨,
svetaca ili Boga je to što jako brzo zaboravljamo!!!
Uglavnom, odjednom je ta osoba nestala iz moga života i meni u principu
ništa nije bilo jasno. Ali dobro, mislio sam si kako je meni savjest čista
i kako nije na meni red da se ja prvi javljam.
Uglavnom, kako je krenulo, ne znam točno, tko je kome prvi prišao
nije niti bitno, nego je bitno da ne treba nikoga čekati da napravi prvi korak!
Ljudi, nemojte bit tvdoglavi i uporni čak i ako ste u pravu!
Čast je bitna stvar i nitko ju ne želi gaziti, naročito ne vlastitu, ali
ponekad treba stisnuti zube i pogaziti ju, isplati se ako se u zamjenu za to
nešto neprocjenjivo kao prijateljstvo!!
Konačno znam šta se dogodilo da je ta osoba nestala i nadam se da će sada sve
krenuti na bolje.
Pozdrav toj osobi i svima Vama!
- 17:25 -
subota, 04.02.2006.
Sat vremena kasnije, a već je novi dan
evo crna je krstila ovaj blog pa joj moram zahvaliti. hvala ti.
ne sviđa mi se baš tvoj nadimak, čemu ovo 666?
stvarno bih želio da ovaj blog bude za nas nekolicinu
koji se znamo i kome ne moram dokazivati tko sam i što sam i
uvijek objašnjavati zašto sam često u kurcu, imam zločeste komentare
i koji znaju da nisam onakav kakvim se često prikazujem i doimam na prvi pogled.
neka ovaj blog bude mjesto gdje možete reći sve što želite i što vam je na srcu. budimo big happy family i pomažimo si! vozdra!
- 00:11 -
petak, 03.02.2006.
taberna
evo ja nešto čujem da u zadnje vrijeme svi blogaju, svi neki hakeri pa ću se i ja malo pravit važan. htio bi zapravo kroz ovo čudo današnje tehnike da koliko toliko nas nekolicina ljudi iz ovog srednjoškolskog doba ostane barem malo u kontaktu. kad već bježimo svaki na svoju stranu da barem tu ima nekakvog...šta ja znam. skužili ste nadam se.
- 23:04 -